S obzirom da su svjesnost, pažnja, interes i ljubaznost sasvim normalna, urođena i svakodnevna stanja pozornosti – ni mindfulness nije ništa doista specijalno ili mistično.
Mindfulsness je jednostavna metoda koju svatko od nas može primijeniti u bilo kojem trenutku – međutim, u stvarnosti, ovu metodu primjenjujemo rijetko i gotovo nikada je ne aktiviramo svjesnom namjerom.
Urođena sposobnost dobrohotne pozornosti nije vještina ili nauka rezervirana samo za prosvijetljene, mistike, budiste, akademike i psihologe. No kultivacija ove sposobnosti doista omogućava osobni razvoj na psihološkoj i duhovnoj razini – vodi ka prosvjetljenju, razumijevanju i ostvarenju punih potencijala uma.
Kultivacija pozornosti nije uvijek jednostavna, pogotovo ako vam takva aktivnost do sada nije niti padala na pamet. Potreban je određeni period učenja, razumijevanja, prihvaćanja i shvaćanja ovih metoda… no, nakon tog početnog perioda (prirodnog) osuđivanja, odbijanja i nevjerice, većina kritičara se mora složiti da razvoj dobrih misli i dobrohotne pozornosti donosi nebrojene koristi, poboljšanja u načinu razmišljanja i približava nas idealnom stanju umne homeostaze.
Kritičarima je potrebno jasno potvrditi da mindfulness NIJE metoda samozavaravanja ili povlačenja u sretne i svjetlucave fantazije, nego upravo suprotno: cilj mindfulnessa je percipirati bez osuđivanja, samozavaravanja i filtriranja sve doživljajne fenomene, bilo da su oni ugodni ili neugodni.
Težište u prakticiranju meditacija se uglavnom stavlja na osvještavanje pozitivnih misli i senzacija, s obzirom da ljudska priroda funkcionira na takav način gdje negativnim poticajima nije potrebna podrška i nema potrebe za naglašavanjem takvih stanja… Kronična bol ili depresija će nas mučiti danima, a ugoda i zanimanje će nam brzo dosaditi. Pozitivne događaje i emocije, vrlo brzo počnemo shvaćati zdravo za gotovo i jednostavno se ne poistovjećujemo s vlastitom srećom. Zbog toga će većina (preko 70%) stanovnika razvijenog svijeta potvrditi da se povremeno/često osjećaju preopterećeno, nesretno ili razdraženo – iako su u stvarnosti blagoslovljeni svim blagodatima modernog društva.
Osvještavanje pozitivnih senzacija, u konačnici dovodi do pozitivnih stavova i pozitivnih namjera, uz ljubazno prihvaćanje i mogućih negativnih ishoda. Zbog toga se mindfulness u prilagođenim formama često primjenjuje u sportu, školama, korporacijama, pa čak i u vojskama ili zatvorima.
Metode duhovnog i umnog razvoja, na kojima se temelji i metoda mindfulnessa, potječu iz hinduističke i budističke prakse koja se kontinuirano potvrđuje unazad 2.500 godina. No, mindfulness nije budistička (religijska) praksa: Budizam je religija/filozofija puno šira od samog mindfulnessa – ali moderni pokret duhovnog i umnog razvoja je „izvučen“ iz budističke prakse kao jedna od lako primjenjivih i pragmatičnih metoda koja je široko primjenjiva i laka za učenje, a donosi brze i vidljive rezultate.
Također, metode meditacije koje promovira mindfulness kao pokret, samo su jedan od pristupa meditativnoj praksi. Prema nekim autorima, postoji preko 28 vrsta meditacijskih tehnika. Mindfulsness je u svoju metodu uveo samo dvije ili tri jednostavne meditativne tehnike … ili još bolje je trvditi: mindfulsness meditacija je kombinacija nekoliko jednostavnih tehnika, koje se također lako uče, nisu naporne za izvođenje i vrlo su pragmatične i primjenjive na zapadnjački način života.
U posljednje vrijeme, u praksu mindfulness vježbanja uvode se i elementi joge, tai-chi-chuana i quigonga – pojednostavljeni do razine koju svatko može vježbati, bilo kada i bilo gdje. Ovo pojednostavljivanje je napravljeno u skladu s nešto širim filozofskim stavom, koji također možemo prepoznati u nekim istočnjačkim filozofijama, a koji podrazumijeva da velike stvari i djela ne moraju nužno biti komplicirati i teško shvatljivi. Sukladno tome, metode vježbanja su jednostavne i konkretne, a napredak se ne mjeri povećanjem fizičkih mogućnosti i vještine nego kroz dobrobit koju donosi beznaporno ponavljanje.
Meditacija i druge formalne tehnike vježbanja i razvoja pozornosti su nevjerojatno jednostavne i dostupne svakome… besplatno… uvijek i svugdje.
Mindfulness uvijek i svugdje
Kako Zen budisti znaju reći: sjedeća meditacija je samo jedan od oblika i najmanje važna aktivnost u prakticiranju. Zen se vježba kroz zen-hodanje, zen-disanje, zen-spavanje i zen-postojanje.
Slična situacija je i s mindfulnessom; meditacijske „vježbe“ samo su alati kojima je cilj pokrenuti klijanje i ukorjenjivanje besprijekorne pozornosti. Meditacija i odvajanje vremena za prakticiranje su presudni za učenje, shvaćanje, prihvaćanje i razumijevanje. To su važni alati za pokretanje svjesnosti i svakodnevno „poravnavanje“ stanja svijesti – međutim ako meditaciju počnete doživljavati kao vježbu ili obavezu, griješite u nečemu 🙂 Meditacija je više kao nagrada ili dobra prilika da na kraju (ili početku) dana sortirate svoje doživljaje, uzmete malo vremena za sebe i obratite se (formalno i namjerno) svome unutrašnjem svijetu. Uz ispravne namjere i stavove prema meditaciji, ova praksa će postati prirodna koliko i npr. spavanje ili jedenje.
Jon Kabat-Zinn, pokretač i promotor mindfulness pokreta je jednom iznio misao:
Odvojiti vrijeme za formalnu praksu svaki dan je isto kao i nahraniti se svaki dan. To je važno.
Formalna praksa je važna, ali nije jedini pristup vježbanju mindfulnesa… dapače, možda nije niti najvažniji. Mindfulness se može vježbati i manje formalno, bez zauzimanja poza, činjenja neobičnih pokreta ili osamljivanja u praznoj sobi. Iznijeti mindfulnes praksu izvan konteksta formalne meditacije je važan iskorak i značajan napredak, koji omogućava da rastete i napredujete čak i kada ste izvan svog prostora za meditaciju.
Mindfulness u svakodnevnim situacijama
Evo nekoliko primjera mindfulness prakticiranja u svakodnevnim situacijama:
Mindful hodanje: Jeste li svjesni da hodajući zapravo kontinuirano padate prema naprijed? Stavljate nogu pred nogu i vaše tijelo sinkronizira dah s ritmom koraka. Osjetite atmosferu kroz koju se probijate i tvrdoću podloge. Kukovi i ramena prate savijanje koljena. Konstantno ste u dinamičkoj ravnoteži ritmičkog padanja i podupiranja… Ne zaboravite pogledati prirodu oko sebe. Vi ste dio te prirode i ona je dio vas.
Mindful jedenje: Osjetite okus, teksturu i boju hrane. Vaše tijelo se raduje svakom zalogaju. Zamislite otkud hrana potječe, tko ju je pripremio i postavio. Promislite da li vam hrana doista treba i zašto. Da li jedete iz potrebe ili dosade/zabave. Osjetite zahvalnost zbog doživljaja, bez obzira da li je to hrana koju volite ili samo punite baterije.
Mindful disanje: Disanje je jedan od najvažnijih životnih procesa. Taj proces je toliko važan i nezaobilazan da ga zapravo niti ne primjećujete? Kako je to moguće? Dah ulazi kroz vaše grlo i puni pluća, kroz izdah izbacujete nepoželjne i suvišne tvari, metaboličke otpade i otrove. Taj dah vas povezuje s biljnim svijetom oko vas – svaki atom kisika je jednom prošao kroz neki zeleni list, svaka molekula CO2 će završiti ponovo u nekom listu i pomoći nekom stablu da izgradi novi list. Jeste li znali da stvarno mršavite na način da sagorene kalorije izbacujete kroz pluća u obliku molekula ugljičnog dioksida (totalno nije važno koliko je to istina :)) Svaki udah u vaše tijelo unosi novi val životne sposobnosti.
Mindful slušanje: Konverzacija možda neće biti ugodna, ali obratite pozornost – posebno prema osobama koje cijenite, volite ili ste za njih vezani drugim obavezama. Pokušajte razumjeti da vam ta osoba govori nešto, zato jer je (njoj) važno da vama kaže baš to nešto. Toj osobi je važno da informaciju prenese baš vama. Namjera prema vama je važna. Vi ste važni. Ponekad ljudi govore i više od riječi, ako uložite pozornost primijetit ćete stavove/stanja, emocije i mišljenja koji nisu izraženi riječima; prihvatite ih dobrohotno bez osuđivanja sebe ili sugovornika. Negativne emocije ponekad ostanu „visiti u zraku“, pustite ih da vise… nemojte reagirati – po definiciji, reakcija je reaktivna, a reaktivnost nije dobra. Aktivno odgovorite prijedlogom – ili nemojte odgovoriti. Ponekad je najbolje reći: „nemam odgovor, nisam dovoljno razmislio.“
Mindful razgovor: Pristupite razgovoru bez predumišljaja i skrivenih namjera. Jasno pokažite svoje stavove, namjere i želje. Iskrenost i autentičnost dugoročno donose pozitivnije rezultate nego kratkoročne pobjede ostvarene kroz skrivanje namjera. Vrijeme koje trošite na „besmisleno“ pričanje nije besmisleno utrošeno – razgovor je jedinstveno iskustvo povezivanja dvaju bića. Potrudite se da to povezivanje dobije zasluženo vrijeme i zasluženu pažnju, čak i kada vam je trenutna tema dosadna ili neugodna.
Mindful odmor/predah: Ako ste se dočepali trenutka i mogućnosti odmora, nemojte taj trenutak potrošiti nepažljivo. Uložite pažnju, obratite pozornost na to kako se osjećate zbog odmaranja u trenutku predaha … nemojte dragocjene trenutke odmaranja trošiti na razmišljanje o tome kako je grozno na poslu ili kako vam je teško kada se ne odmarate. Pokušajte se odmarati smisleno i uživati u trenutku.
Mindful uživanje: Male stvari čine život podnošljivim. Jedna šalica kave, u pravom trenutku može biti dragocjen doživljaj. Zašto svaka šalica kave ne bi bila dragocjen doživljaj? Ako uložite pozornost, svaka sitnica može postati važna i dragocjena – samo ako pozornost skrenete sa tmurnih misli na događaje oko vas, a ponekad i aktivno kreirate pozitivnu situaciju. Jedan osmjeh i zahvala konobaru će vašu kavu učiniti puno boljom i trenutak ugodnijem za vas i njega.
Postoji uvriježena izreka „prvi poljubac je najslađi“, međutim to jednostavno nije istina – svaki poljubac je jednako sladak. Pa prema tome, zašto ne uživati u svakom poljupcu jednako?
Možemo ovako nastaviti u nedogled… svaki trenutak proživljen svjesno i s dobronamjernim prihvaćanjem postaje kvalitetniji i vrjedniji proživljavanja. Iz trenutka u trenutak, između dva udaha, život postaje stvarniji i lakše podnošljiv. Trenutci preživljavanja dok ste zatvoreni u krletku vlastitih misli, strahova, fantazija i sumnji – propušteni su trenutci koji se nikada neće vratiti. No, oprostite sebi i učinite uslugu vlastitom postojanju: Udahnite duboko i odlučite postojati; u svakom trenutku i gdje god se nalazili. To je ponekad bolno, ali i patnja je iskustvo koje valja prigrliti dok još imamo mogućnosti.
Svjesnost i pozornost bez osuđivanja povećava opći osjećaj dobrobiti i učvršćuje doživljaj vrijednosti/smisla življenja. U konačnici takvo stanje poboljšava otpornost prema stresu i tjeskobama, poboljšava učenje i pamćenje, smanjuje migrene i nesanice i omogućava zdraviji odnos prema kroničnim poteškoćama/bolovima, povećava produktivnost i sposobnost komunikacije, suradnje i razumijevanja … ukratko rečeno: kultivacija pozornosti i neosuđivanja čini vas boljom i sposobnijom osobom, a vaš život lakšim i vrjednijim proživljavanja.
Budite dobri prema sebi. Svijet će pratiti vaš primjer.