Kao što smo već spominjali u prethodnim člancima, mindfulness je metoda kojom prije svega učimo upoznati sebe, te načine na koje tijelo i um reagiraju, odnosno programe koji zapravo upravljaju našim životom i često nam izazivaju patnju. U isto vrijeme učimo mijenjati te programe koji nam izazivaju patnju, a kroz kultivaciju odnosa bez osude, izbjegavanja ili pretjeranog vezivanja za svaku pojavu i događaj, jačamo otvoren i miran um koji svjesno i namjerno reagira mudrije, opuštenije i bez stresa, te jednako tako pristupa ljudima i svijetu.
Mindulness nije koncept ili tehnika kojom nešto „rješavamo“ ili liječimo, ali ako mu pristupimo mindfully (pun intended), često ćemo primjetiti da je upravo to rezultat, jer učimo o sebi iznutra, bolje razumijemo svoje reakcije i načine na koje se nosimo sa samim životom, te ih u isto vrijeme, blagim i nekritičkim pristupom, učimo mijenjati na bolje.
Da bismo bolje ilustrirali mindfulness i njegovu „vidljivost“, dovoljno je promatrati djecu koja još nisu „isprogramirana“ na „odrasli život“ i sav teret, brige i razmišljanje koje on nosi. Djeca su prirodno prisutna u trenutku, znaju uživati u sadašnjosti i u svim detaljima koje ta sadašnjost nosi, a takvo stanje kreira ne samo trenutnu, nego i dugoročnu sreću (ili sretniji mindset, u svakom slučaju).
Djeca će sigurno primjetiti neobične boje na nebu, pticu skrivenu u krošnji stabla, životinju koja odmara na suncu, uličnog svirača u prolazu…stvari koje koje većina nas u potpunosti uzima zdravo za gotovo.
Dijete koje vam pomaže prati suđe će od toga znati napraviti zabavni doživljaj, a ako vam asistira u npr. slaganju ormara, možete biti sigurni da je višesatna zabava sa improviziranim šatorima zagarantirana. Djeca imaju kapacitet zaista biti prisutna u ovom trenutku, neopterećena prošlošću, nezabrinuta za budućnost, potpuno angažirana u ovome ovdje i sad.
Naravno, nikome nije cilj iz odraslosti se katapultirati u bezbrižno djetinjstvo i zauvijek ostati tamo (iako, slažemo se i sama ideja fenomenalno zvuči ), ali imati više takvih trenutaka u danu u kojima smo svjesno prisutni i drukčije percipiramo, pa čak i uživamo u situacijama koje su nam inače dosadne i naporne je zasigurno nešto što nam može samo popraviti kvalitetu života.
Načini na koje možemo prakticirati mindfulness su beskrajni i primjenjivi uvijek i svugdje, nevezano za ciljane vježbe i meditacije. Nabrojat ćemo neke, samo za ilustraciju i bolje shvaćanje same prakse mindfulnessa.
Ujutro i naveče, kao početak i kraj dana
Ujutro prije nego misli nahrupe kao bujica, dok se rastežemo i svjesno osjećamo svoje tijelo, na krevetu, u prostoru, u ovom trenutku. Osjećamo platno na koži, temperaturu, udove koji se bude iz sna. Prema mislima smo blagi i nekritični, a prije samog ustajanja „pregledamo“ dan koji je pred nama i ulazimo u njega sa veseljem i dobrim namjerama prema sebi i okolini.
Naveče prije spavanja, kad nas misli opsjedaju sa svih strana kao vrtlog, ponoviti si da mi nismo naše misli, prihvatiti njihovo postojanje, nježno se fokusirati na dah i na tijelo i na sebe iznutra. Osvijestiti trenutke u danu na kojima smo zahvalni i sa sviješću o prisutnosti u ovom trenutku, dozvoliti tijelu da uspori, zaspe i odmori se (ovo naravno dolazi s puno prakse jer su nam svima pred spavanje misli najaktivnije).
U situacijama kad „ne radimo ništa“ (produktivno)
Npr. čekanje autobusa/tramvaja/u redu, hodanje i šetanje
Umjesto da potonemo u dosadu i iritaciju (koju npr. čekanje često izaziva), osvijestimo trenutak u kojemu se nalazimo. Osjetimo tijelo, senzacije u tijelu, temperaturu unutar i izvan tijela. Primjetimo život oko nas; boje, mirise, oblike, zvukove, promet, ljude, prirodu. U svakome trenutku se oko nas dešava masa stvari, samo je na nama hoćemo li ih primjetiti i dozvoliti im da nam obogate život i monotoniju određenih trenutaka.
Osobna higijena
Pranje zuba, tuširanje, brijanje itsl.
Vjerojatno svi ove radnje radimo potpuno makinalno i „bez razmišljanja“. Mindfully se angažirati oko ovih rutina znači dati sebi i svom tijelu još jednu dimenziju – osjeta, percepcije i u konačnici užitka (čistoće, svježine, ljepote, sreće).
Pranje suđa, čišćenje i sl. radnje
Apsolutno dosadne radnje u kojima zapravo rijetko tko uživa, ali se moraju odraditi. Mindful pristupom, ove radnje neće odjednom postati vaš najdraži hobi i metoda opuštanja, ali će vam zasigurno biti ugodnije i veselije ako se npr. prepustite senzaciji vode na koži, umjesto mislima koje vam izazivaju neugodu ili patnju.
Jedenje i hrana
Mindful pristup hrani jedna je od naših najdražih praksi i učenja i zato što smo neki od nas u poslovima s hranom i nutricionizmom i puno prije mindfulnessa, a i zato što je hrana neodvojiv dio života svakog čovjeka.
Ako makar jedan obrok u danu jedete na „auto pilotu“ (pred kompjuterom, tv-om, u društvu i razgovoru, brzinski s nogu dok nešto radite), mindful pristup jedenju zasigurno će vam otvoriti makar jednu novu dimenziju hrane i odnosa tijela prema hrani.
Preporučamo da prvi eksperiment napravite s nekom jednostavnijom namirnicom, npr. voćkom ili sl. Prije jedenja, proučite namirnicu. Njen oblik, boje, miris, način na koji ju osjetite u ruci, probajte zamisliti put od namirnice do vas (iz zemlje, sa stabla, tko ju je ubrao i pripremio i sl.). U ovoj fazi već osjećate početak probavnog procesa, stvaranjem sline. Kad zagrizete u namirnicu, osjetite njen okus na jeziku, obratite pažnju na zube i njihov rad, senzacije u tijelu koje izaziva ova radnja i shvaćanje da njome zaista pomažete radu tijela… Nakon jedenja, vjerojatno ćete primjetiti da je „after taste“ puno intenzivniji i dugotrajniji, a kroz redovnu praksu ćete naučiti zaista uživati u hrani, okusima i potencijalno trebati puno manje hrane da zadovoljite tijelo (naročito emotivnu glad).
Komunikacija
Razgovaranje, konverzacija, slušanje
Mindful konverzacija znači sudjelovati u razgovoru otvoreno i s punom pažnjom prema sugovorniku, na način da dok druga osoba priča vi zaista slušate, a ne kreirate mišljenja, kritike ili planirate odgovore i varijacije odgovora u glavi. Posvećujete punu pažnju njihovim riječima, gestama, mimici. U mindful pričanju, fokusiramo se na činjenice i rečenice bez predefiniranih „etiketa“ i kritika, te nastojimo ne preuveličavati rečenice i stvari.
Nitko od nas nije mindful stalno, niti nam to ovakav, ubrzan i hektičan život prepun obaveza dozvoljava. Međutim, mindful pristupom određenim situacijama (a naročito ako nam iste izazivaju nelagodu ili stres) bildamo otpornost uma na stres, učimo se opuštanju i otpuštanju viška briga, a uz to kreiramo situacije u kojima umjesto frustracije, uživamo i s vremenom uspješno gradimo i osjećaj ukupne sreće i zadovoljstva.